Povodom 82. obljetnice stradanja Alda Rismonda, predsjednik i član predsjedništva UABA Rovinjštine – UCCA Rovignese; David Modrušan i Branko Oplanić, sa zamjenicom gradonačelnika Rovinja – Rovigno Gianfrancom Šuran, položili su vijenac na spomenik podignut na mjestu gdje je Rismondo ranjen, na Stanciji Angelini. Uz njih su prisutni bili Rudolf Maružin, član predsjedništva, zatim tajnik Damir Gašpić, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata ogranak Rovinj Boris Juričić, kao i građanin Franko Udovičić.

Spomenik je 2021. godine saniran i obnovljen sredstvima Grada Rovinja-Rovigno, čime je dodatno potvrđena važnost očuvanja mjesta koja svjedoče o ljudima i događajima koji su obilježili povijest Rovinja i Rovinjštine.

Danas je još jednom istaknuta važnost Alda Rismonda, jednog od rukovoditelja narodnooslobodilačkog pokreta Rovinjštine te jednog od osnivača Talijanske unije za Istru i Rijeku.

Rođen je u Grazu 24. prosinca 1915. godine. Njegova je obitelj tijekom Prvog svjetskog rata bila deportirana, a nakon povratka u Rovinj zaposlio se kao službenik u rovinjskom ogranku radničkih zadruga Furlanije i Julijske krajine. Poput mnogih mladih Rovinjaca, kasnije je otišao u trgovačku mornaricu, gdje je upoznao težak položaj i iskorištavanje mladih pomoraca.

Odbio je pristupiti fašističkoj stranci 1938. godine, zbog čega je dao otkaz te se nezaposlen vratio u Rovinj gdje se aktivno uključio u rad Komunističke partije Italije.

Nakon smrti Pina Budicina i Augusta Ferrija, političkog tajnika organizacije rovinjskog Okružnog odbora, Rismondo je postao treći sekretar partije. Istaknuo se kao organizator, aktivist i neumorni politički djelatnik, osobito predan borbi protiv fašizma i upamćen po zalaganju za talijansko – hrvatsko bratstvo.

Njegov je život naglo prekinut. Na dan stradanja trebao se susresti s kolegama iz Rovinja, no dok je sjedio na proplanku, iznenadila ga je njemačka patrola. Teško ranjenog prenijeli su ga u Polare, odakle je, nakon dogovora s liječnikom, trebao biti barkom prebačen u rovinjsku bolnicu. Na putu do bolnice, međutim, preminuo je od posljedica teškog ranjavanja, na današnji dan 1944. godine.

Obilježavanje njegova stradanja nije samo čin prisjećanja na jednog čovjeka i njegovo vrijeme. Ono je i podsjetnik na vrijednosti za koje se Rismondo zalagao; slobodu, dostojanstvo, solidarnost i zajedništvo, te na odgovornost da se povijesna iskustva čuvaju od zaborava.

Jer mjesta poput ovog ne govore samo o prošlosti. Ona podsjećaju da mir, sloboda i međusobno poštovanje nisu vrijednosti koje se podrazumijevaju, već ih svaka generacija iznova treba prepoznati, njegovati i prenositi.